Skandinavska kuhinja je oblikovana prirodnim okruženjem u kojem su stanovnici ove Europske regije živjeli. Namirnice prikupljene ljeti i u jesen, trebale su poslužiti tijekom cijele dugačke i hladne zime – upravo iz tog razloga ljudi su morali naučiti kako ih sačuvati i pohraniti. Soljena, dimljena i ukiseljena hrana nije bila baš sofisticirana i prepuna vitamina. Stanovnici Švedske se uistinu mogu pohvaliti ogromnom raznovrsnošću svoje kuhinje. Konzumiraju velike količine voća i povrća. No što se više krećemo prema sjeveru, prirodni uvjeti postaju sve oštriji te sukladno tomu – kulinarska tradicija je siromašnija.

Povrće iz Skandinavije

Marinirano i ukiseljeno povrće glavni su izvor vitamina u skandinavskoj kuhinji. Unatoč dugim zimama i kratkim ljetima, povrće je uvijek prisutno na stolovima u Skandinaviji.

Povrće za dugu zimu

Zime u Skandinaviji su dugačke, a vrijeme nije baš prijateljski, te povrće nije baš često na stolovima kao što se nađe u zemljama s toplom klimom. No to ne znači da uopće nije prisutno u prehrani. Prisutna je popularna tradicija mariniranja i kiseljenja. Najčešće se marinira repa, narezana i potopljena u ocat sa šećerom i klinčićima. Marinira se i drugo povrće poput mrkve, kupusa, tikvica, paprika, krastavaca i patlidžana. U Švedskoj i Norveškoj popularni su slatko-kiseli krastavci.

Riba kao osnova

Oskudica povrća i poteškoće povezane s uzgojem životinja dovele su do toga da je riba nedvojbeno postala osnovni element skandinavske kuhinje. Losos se nedvojbeno ističe – toliko otmjen i deliktesan.

Bogatstvo norveškoga stola

Norveška također posjeduje bogatu kulinarsku tradiciju vezanu uz lososa kojeg smatraju delicijom te ga pripremaju na raznovrsne načine:

• prženjem (stekt laks),
• dimljenjem (røkt laks),
• kuhanjem (kokt laks),
• grilanjem (grillet laks),
• mariniranjem (gravet laks),
• kao tartar (laks tartar),
• kao juhu (fisze suple) ili s rezancima.

Norvežani su također ljubitelji delicija spravljenih i od drugih ribljih vrsta. Najpopularnija među njima je fiskeboller – kuglice načinjene od mljevenog ribljeg mesa, poslužene s umakom. Vrlo popularne su i male srdele – brislinger, ulovljene u Stavangeru. Stoljećima se ove srdele pakiraju i šalju gotovo u sve predjele Europe do stolova potrošača.

Norveški puding

Stanovnici Finske i Norveške kao da ne poznaju nikakve granice – riblji puding se služi kao glavo jelo ili kao prilog kruhu.     Kako bi se upoznao pravi okus i miris norveškog lososa, isplati se otići do ribarnice u – Fisketorget. Mnogi stručnjaci smatraju kako se radi o najboljoj ribarnici u cijeloj Skandinaviji. Pored lososa – bilo iz ulova, bilo iz uzgoja – moguće je tu pronaći gotovo sve riblje vrste bez obzira je li njihovo obitavalište rijeka, jezero ili more u Norveškoj. Dakle, tu su haringe (sild), pastrve (ørret), bakalar (torsk), iverak (kveite), skuša (makrel), pa čak i kitovina (hvall). Najintenzivniji i najaromatičniji miris dolazi od sušenog bakalara. Prema nekima radi se o najljepšem mirisu koji postoji, dok je drugima jednostavno odvratan. Bakalar se suši na suncu. Kada ga sunčeva toplina isuši, poprima specifičan okus koji, baš poput mirisa, neki smatraju milinom za okusne pupoljke, dok je drugima jednostavno nejestiv. Meso ne posjeduje ništa vode te zadržava okus i sve nutirtivne elemente, a najvažnije od svega je što se potapanjem u vodi vraća u prvobitni oblik, miris i okus, koji je posjedovao prije procesa isušivanja.

Podzemni losos

Poslastica u Danskoj je losos uronjen u glinenu posudu ispunjenu medom. Posuda se dobro zatvori i drži na hladnom pod zemljom nekoliko mjeseci. Nakon toga meso lososa posjeduje osobit miris i okus. Ovo jelo se poslužuje s kolutovima luka. Zamisao o pokapanju lososa nastala je na Alandskim otocima.