Skandinavska kuhinja je oblikovana prirodnim okruženjem u kojem su stanovnici ove Europske regije živjeli. Namirnice prikupljene ljeti i u jesen, trebale su poslužiti tijekom cijele dugačke i hladne zime – upravo iz tog razloga ljudi su morali naučiti kako ih sačuvati i pohraniti. Soljena, dimljena i ukiseljena hrana nije bila baš sofisticirana i prepuna vitamina. Stanovnici Švedske se uistinu mogu pohvaliti ogromnom raznovrsnošću svoje kuhinje. Konzumiraju velike količine voća i povrća. No što se više krećemo prema sjeveru, prirodni uvjeti postaju sve oštriji te sukladno tomu – kulinarska tradicija je siromašnija.
Povrće iz Skandinavije
Povrće za dugu zimu
Zime u Skandinaviji su dugačke, a vrijeme nije baš prijateljski, te povrće nije baš često na stolovima kao što se nađe u zemljama s toplom klimom. No to ne znači da uopće nije prisutno u prehrani. Prisutna je popularna tradicija mariniranja i kiseljenja. Najčešće se marinira repa, narezana i potopljena u ocat sa šećerom i klinčićima. Marinira se i drugo povrće poput mrkve, kupusa, tikvica, paprika, krastavaca i patlidžana. U Švedskoj i Norveškoj popularni su slatko-kiseli krastavci.
Riba kao osnova
Bogatstvo norveškoga stola
Norveška također posjeduje bogatu kulinarsku tradiciju vezanu uz lososa kojeg smatraju delicijom te ga pripremaju na raznovrsne načine:
- prženjem (stekt laks),
- dimljenjem (røkt laks),
- kuhanjem (kokt laks),
- grilanjem (grillet laks),
- mariniranjem (gravet laks),
- kao tartar (laks tartar),
- kao juhu (fisze suple) ili s rezancima.
Norvežani su također ljubitelji delicija spravljenih i od drugih ribljih vrsta. Najpopularnija među njima je fiskeboller – kuglice načinjene od mljevenog ribljeg mesa, poslužene s umakom. Vrlo popularne su i male srdele – brislinger, ulovljene u Stavangeru. Stoljećima se ove srdele pakiraju i šalju gotovo u sve predjele Europe do stolova potrošača.
Norveški puding
