Riječ 'povrće' prvi je put zabilježena u ranom 15. stoljeću - a odnosila se na bilo koju biljku. Riječ je preuzeta iz srednjevjekovnog latinskog vegetabilis što znači "rastući", "cvjetajući" na primjeru biljke. U engleskom govornom jeziku, 'veggie' se koristi u slengu kao skraćenica od engleskog veggetables. Značenje riječi povrće kao što ga danas koristimo - misleći na biljke koje se uzgajaju za hranu - nije etablirano do 18. stoljeća.
"Pravo" povrće
Možemo govoriti o povrću u najmanje 4 značenja:
- Voće (botaničko): ovarijski dio cvjetnica
- Voće (kulinarsko): bilo koji jestivi dio biljke ukusnog okusa
- Povrće (kulinarsko): bilo koji jestivi dio biljke ukusnog okus
- Povrće (pravno): roba koje se oporezuju kao povrće u određenoj jurisdikciji
U trgovini se riječi 'voće' i 'povrće' međusobno isključuju. Biljni proizvodi koji se nazivaju voćem su malokad klasificirani kao povrće, i obrnuto. Riječ 'povrće' ima precizno botaničko značenje, koje je znatno drugačije od njegovog kulinarskog značenja te uključuje mnoga otrovna voća. Dok su breskve, šljive i naranče 'voća' u oba smisla, mnoge se stvari nazivaju 'povrćem' - poput patlidžana, paprika i rajčica - dok su zapravo, botanički, voće. Jezici osim engleskog jezika često imaju kategorije koje se mogu identificirati sa zajedničkim engleskim značenjem riječi 'voće' i 'povrće, ali njihovo precizno značenje često ovisi o lokalnim kulinarskim tradicijama. Na primjer, u Brazilu, avokado se tradicionalno jede sa šećerom kao desert, ili u milkshakeovima, a smatra se kulinarskim voćem; dok se u ostalim zemljama koristi kao sastojak salata i umaka, a smatra se povrćem.
