Prije 17. stoljeća skoro sve mrkve koje su bile uzgojene bile su ljubičaste. Narančaste mrkve kakve poznajemo danas, uzgojene su od strane nizozemaca u 16. stoljeću. Koristili su mutirane sojeve ljubičaste mrkve i pretvorili ih jednu po jednu u narančastu mrkvu u kojoj uživamo danas. Prije ovog, uglavnom su sve mrkve bile ljubičaste s mutiranim verzijama, koje su se povremeno pojavljivale kao žuta i bijela mrkva. Ali bile su uglavnom rijetko uzgajane i nedostajao im je ljubičasti pigment antocijanin.
Narančasta mrkva je vjerojatno rezultat mutacije žute i bijele mrkve, kao i divlje mrkve, koja se razlikuje od onih kultiviranih. Divlji preci mrkve vjerojatno su došli do područja današnjeg Irana i Afganistana, na čijem se području mogu pronaći mnoge vrste divljih mrkvi.
Zašto su ljubičaste mrkve odlične?Ljubičaste mrkve nisu novost. Njihova jedinstvena boja odražava njihove zdrave fitokemijske sastojke. Ne samo da ljubičasta sorta ima vitamin A i beta-karoten od mrkve običnih mrkvi - očitih po narančastom centru - on je također bogat antocijanima, antioksidansnim spojevima koji daju borovnicama svoja specifična boja i superhrani zdravstvene beneficije. Istraživanja su pokazala da ovi plavi i ljubičasti pigmenti mogu poboljšati memoriju i vid, štite od srčanog udara, djeluju kao antinflamatori, pa čak i pomoći pri kontroli težine.